Izaija 64

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

64 O, kad bi razderao nebesa i sišao!
    Planine bi se zatresle pred tobom!
² Kao što vatra zapali grančice
    i čini da voda proključa,
siđi i objavi svoje ime
    svojim neprijateljima,
    da narodi zadrhte pred tobom!
³ Jer, kad si činio strašna djela,
    koja nismo očekivali,
    silazio si i planine su se tresle pred tobom.
⁴ Od pradavnih vremena
    nijedno uho nije čulo,
nijedno oko vidjelo
    drugoga Boga osim tebe,
    koji radi za one što mu vjeruju.
⁵ Ti dolaziš k onima^[a]
    koji rado čine ono što je pravo,
    koji se sjećaju tvojih puteva.
Ali, kad si se razljutio, mi smo sagriješili,
    i neprestano griješimo.
    Kako da se onda spasimo?

⁶ Svi smo postali prljavi od grijeha.
    Sva su naša pravedna djela
    kao prljave, krvave krpe^[b].
Svi se sušimo kao list,
    a naši grijesi nas odnose kao vjetar.
⁷ Nitko ne priziva tvoje ime,
    niti se trudi da do tebe dopre,
jer si se sakrio od nas
    i učinio da patimo
    pritisnuti svojim grijesima.
⁸ A ipak, BOŽE, ti si naš Otac.
    Mi smo glina, ti si lončar
    —svi smo tvoje djelo.
⁹ Ne budi previše ljut, BOŽE,
    ne sjećaj se zauvijek naših grijeha.
Pogledaj na nas, molimo te,
    jer svi smo tvoj narod.
¹⁰ Tvoji sveti gradovi postali su pustinje;
    Sion je pustoš, Jeruzalem pustolina.
¹¹ Spaljen je naš sveti i slavni Hram,
    gdje su ti preci iskazivali hvalu,
i sve što nam je dragocjeno
    u ruševinu je pretvoreno.
¹² Zar ćeš se poslije svega, BOŽE,
    i dalje suzdržavati?
Zar ćeš i dalje šutjeti
    i prekomjerno nas kažnjavati?