Job 17

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

³ Bože, prihvati moj život
    kao jamčevinu moje nedužnosti.
    Nitko drugi neće za mene jamčiti.
⁴ Ti si im zatvorio um, da ne razumiju,
    ali tako nećeš primiti čast.
⁵ Oni su kao čovjek koji zove prijatelje na gozbu,
    a vlastita djeca mu gladuju.
⁶ Bog je učinio da je moje ime psovka,
    da mi svi pljuju u lice.
⁷ Oči su mi mutne od bola,
    moje tijelo je poput sjene.
⁸ Pravedni se zbog toga zgražaju.
    Nedužni ustaju protiv grešnika.
⁹ Pravedan se drži svojih putova,
    i čovjek čistih ruku postaje jači.

¹⁰ Hajde svi, pokušajte ponovo
    napasti me svojim optužbama.
    Među vama neću naći mudroga.
¹¹ Moji su dani prošli,
    izjalovili se moji naumi
    i želje moga srca.
¹² Nadao sam se da će nakon noći doći dan,
    da će svjetlost zasjati iz tmine.

¹³ Ako je Podzemlje^[a] jedini dom kojem se mogu nadati,
    ako svoj ležaj prostirem u tmini,
¹⁴ ako grobnoj jami govorim: ‘Ti si mi otac’,
    i crvu: ‘Majko’ ili: ‘Sestro’,
¹⁵ gdje mi je onda nada?
    Vidi li netko ikakvu nadu za mene?
¹⁶ Hoće li ona sa mnom sići do vrata Podzemlja?
    Hoćemo li se zajedno spustiti u prah?«